Gljiva puhara velikih dimenzija, ali laka, ubrana je u dvorištu Ćirovića u novovaroškom selu Božetići, ugledana slučajno prilikom košenja trave.
- Rođak koji je kosio prvo je mislio da je osinjak i pozvao me da pogledam. Meni se u prvi mah učinilo da je u pitanju bundeva, ali kad smo je malo bolje zagledali shvatio sam da je ogromna pečurka. U pitanju je gljiva puhara kojih ovde ima dosta, ali su mahom veličine pesnice, ovako ogromnu nikad u životu nisam video. Ima oko pola metra u prečniku, a obim joj je preko 120 centimetara, rekao je za RINU Dragoljub Ćirović.
Mlade gljive puhare su izrazito bele, dok stariji primerci mogu da poprime žućkastu boju. Proces sazrevanja traje veoma kratko.
Jestiva je samo dok je mlada i bela, posle toga nije za upotrebu. Kad sazri njena unutrašnjost je ispunjena belim prahom koji se od davnina u narodu upotrebljava kao lek za bolesti.
- Neću je baciti, neka ostane u mom domaćinstvu kao jedan suvenir iz naše lepe i nepredvidive prirode, kazao je taj domaćin iz Božetića.