Postavljanje granica jedan je od najvažnijih, ali i najizazovnijih zadataka savremenog roditeljstva. Roditelji često osećaju krivicu kada detetu nešto uskrate, strahujući da će ga time povrediti ili narušiti međusobni odnos. Međutim, granice su neophodne za zdrav emocionalni i psihološki razvoj deteta, istakla je psihološkinja i psihoterapeutkinja Svetlana Majkić u podkastu „Glasno kroz generacije“ Radio Lune.
Govoreći o sve češćim zahtevima dece, uključujući i želje za skupom garderobom, obućom i drugim materijalnim stvarima, Majkić je objasnila da roditelji najpre moraju da razumeju da imaju pravo da postave granicu.
„Mi često osećamo jaku krivicu što postavljamo granice svojoj deci, kao da samo to što dete nešto traži znači da mi automatski moramo to da ispunimo. Međutim, to nije tačno“, rekla je Majkić.
Prema njenim rečima, ključno je razlikovati dete kao ličnost od njegovih trenutnih želja.
„Dete i njegova želja su dve različite stvari. Ako ja kažem „ne” želji svog deteta, nisam rekla „ne” svom detetu, nisam ga odbacila. Jednostavno, nisu sve želje dobre“, objasnila je ona.
Majkić ističe da postavljanje granica nije suprotno ljubavi i nežnosti, već predstavlja važan deo roditeljske odgovornosti.
Kako navodi, deca tokom odrastanja moraju da nauče da ne mogu sve njihove želje biti ispunjene, kao i da neprijatnost i razočaranje predstavljaju sastavni deo života.
„Dete od nas treba da uči da neće sve njegove želje biti ispunjene, zato što život tako funkcioniše. Nekada nešto možemo želeti, ali okolnosti su takve da to jednostavno nije moguće“, rekla je Majkić.
Ona objašnjava da se na taj način razvija tolerancija na frustraciju, odnosno sposobnost deteta da prihvati neprijatne situacije, razočaranja i ograničenja.
„Važno je da dete nauči da se ne poistovećuje sa svojim željama i da razume da nisu sve želje dobre. Nekada su nam korisne i stvari koje nisu prijatne, dok ono što nam pričinjava zadovoljstvo može biti štetno“, navela je ona.
Posebnu ulogu u formiranju dečjih želja i vrednosti danas imaju društvene mreže i digitalno okruženje.
„Ne možemo da zanemarimo uticaj sredine, jer smo svi sa telefonima u rukama i preko društvenih mreža sredina veoma mnogo utiče na nas. Ali ako je vrednosni sistem koji potiče iz porodice stabilan, dete će se lakše suočavati sa tim izazovima“, istakla je Majkić.
Ona naglašava da deca ne usvajaju vrednosti samo kroz ono što im roditelji govore, već prvenstveno posmatrajući njihovo ponašanje i životne izbore.
„Deca mnogo toga uče, a da nisu ni svesna da uče. Posmatraju nas, naše izbore i to koliko smo mi sami zadovoljni vrednostima koje zastupamo“, rekla je ona.
Zbog toga, kako objašnjava, roditelji moraju i sami da veruju u vrednosti kojima žele da nauče svoju decu.
„Ako hoću da budem poštena i učim dete poštenju, moram dobro da se osećam u tome što sam poštena, bez obzira na to šta to nosi“, poručila je Majkić.
Zaključuje da jasno postavljene granice, doslednost i stabilan sistem vrednosti predstavljaju važan oslonac u odrastanju dece, posebno u vremenu kada su izložena brojnim, često međusobno suprotstavljenim društvenim uticajima.
Svetlana Majkić o ovoj temi govorila je u okviru podkasta „Glasno kroz generacije“, koji realizuje Radio Luna.








