Korona je mnogo štošta poremetila, pa i tržište nekretnina – trenutno su splavovi skuplji nego vikendice. Ko želi da postane vlasnik jednog od njih potrebno mu je najmanje 10.000 evra. Naravno, ima i skupljih.
“Prvo voliš reku, pa imaš čamac, pa onda napraviš splav, pa onda porastu ti deca, pa ti odeš u slobodu i onda živiš na splavu”, kaže Miljević.
Svako godišnje doba na reci ima svoje čari. Lepo je buditi se sa pogledom na reku i imati komšije od kojih uvek možete da očekujete poziv na tanjir riblje čorbe.
Ljubomir ističe da je zimi mirnije i lepše, jer je tišina i nema nema ljudi koji, kako kaže, ne poštuju reku.
“Uvek je lepo, svako vreme ima svoje čari. Malo nam zagorčavaju život ovi gliseri i novokompanovani bogataši sa velikim jahtama koji nam talasaju reku i koji se ne ponašaju lepo. Mi stari se svi družimo i živimo ovde. Svi smo dobri drugari. Kad neko kuva nešto zove sve ostale”, kaže Ljubomir.
“Na splavovima se živi slobodno i bezbrižno”
Korona je stigla i do savskih splavova. Podigla im je cene. Ko želi da postane vlasnik jednog od njih, potrebno mu je najmanje 10.000 evra. Naravno, ima i skupljih.
“Cena zavisi od opremljenosti, mesta, na koliko mu je dozvola, da li je na godinu dana, da li je na više godina i odakle mu je priključak struje”, navodi stručnjak za nekretnine Nedeljko Malinović.
Ima još nešto što nema cenu, kažu starosedeoci – na splavovima se živi slobodno i bezbrižno.
“Splav je mesto gde se družimo. Ja nikada nisam zaključao vrata, nemam ključ za vrata, meni stoje motori tu. Ta drvena baraka ima vrata od drveta, šutne neko i prođe, šta mu znači taj ključ. Ovako kada vidi da je otključano, zna da nema ništa vredno”, objašnjava Ljubomir.
Možda nema ništa vredno u materijalnom smislu, ali baš tu vrednost mnogi sve više cene, pa se uz vikendice trenutno sve više prodaju i splavovi.
Izgleda da je beg iz grada i povratak prirodi jedini sigurni beg i od pandemije i od svakodnevnog stresa.