- REKLAMA -
11 C
Užice
Početna Slobodno vreme Strah i anksioznost u doba korona virusa

Strah i anksioznost u doba korona virusa

- REKLAMA -

Strah je prirodna i spontana emocija koja se javlja kao reakcija na neku opasnost. Njena adaptivna funkcija doprinosi našem preživljavanju i snalaženju u okolini na najbolji mogući način. Bez straha, mi kao ljudska vrsta, ne bismo mogli da preživimo kroz evoluciju.

Kako bi izgledao naš život bez straha? Zamislite da nemamo ni najmanju dozu straha kada su u pitanju naše želje i ciljevi? Zamislite da ne brinemo da li ćemo doživeti neuspeh, da li ćemo pasti na ispitu, izgubiti posao, biti opljačkani, biti ostavljeni itd. I zamislite da ništa ne preduzimamo da to sprečimo. O strahu I anksioznosti u doba korona virusa za Radio Lunu govori Marijana Djenić Assi, magistar kliničke psihologije i  REBT psihoterapeut.

“Strah je skup neprijatnih senzacija koje nas upozoravaju da se nešto neprijatno I opasno može desiti a da bi izbegli tu opasnost, organizam se sprema da reaguje kako bi se zaštitio ili pobegao. Ako neko želi da nas napadne, a mi želimo da ostanemo nepovređeni, možemo da izaberemo da pobegnemo, da se borimo ili da potražimo pomoć. Ali najverovatnije ništa od svega toga ne bismo uradili da nismo uplašeni i zabrinuti.”-rekla je Marijana Djenić Assi.

Nije svaki strah dobar. Postoje različite vrste i stepeni straha, istakla je Marijana Djenić Assi.

“Zdrav strah, kao što smo rekli, čuva naš život. Tera nas da pogledamo levo i desno pre nego što pređemo ulicu, da poštujemo propisanu brzinu kada vozimo, da se hranimo zdravo i da ne zalazimo u opasne kvartove grada. Nažalost, strah može postati štetan kada počne da nas ometa u svakodnevnim aktivnostima. Zamislite da treba da pređete ulicu a strah postane takav da počne da vam nekontrolisano lupa srce, da noge počnu da vam se tresu i da počnete unezvereno da gledate u svim pravcima. Možda ćete uspeti da pređete ulicu, ali hodaćete nespretno, gledaćete u pogrešnom pravcu, nećete biti koncentrisani a možda će strah do te mere biti jak da ćete odustati od pokušaja da pređete ulicu. U ovoj situaciji strah više nije adaptivna i funkcionalna emocija već prerasta u anksioznost.

Anksioznost se manifestuje u vidu nejasne strepnje od nečeg nedefinisanog i nejasnog, dok kod straha ta strepnja je ograničena na konkretnije elemente. Kad imamo strah obično razmišljamo: to i to bi moglo da se dogodi, može biti opasno, bilo bi dobro da imam plan B. Kod anksioznosti ne znamo odakle dolazi opasnost, ne vidimo je, samo znamo da je svuda oko nas. Dok je kod straha opasnost neposredna, tu je, dešava se trenutno, kod anksioznosti se ta pretnja stavlja u budućnost a mi živimo u neprekidnom iščekivanju.”-rekla je za Radio Lunu Marijana Djenić Assi, magistar kliničke psihologije i  REBT psihoterapeut.

Kada je u pitanju korona virus, ne postoji jasno definisana opasnost, jer je virus nevidljiv ljudskim okom, neuhvatljiv, nepoznat, lako se prenosi, a to pokreće najdublje strahove u nama. Najveću opasnost nam predstavlja mogućnost zaraze, a to je nedefinisana pretnja jer ne znamo kada i gde se možemo zaraziti – možemo se zaraziti bilo gde. Stoga, najčešće osećamo emocije i straha i anksioznosti zajedno, koje se javljaju naizmenično, jer nemamo kontrolu nad situacijom.

“Pošto naše emocije i ponašanje u velikoj meri zavise od načina mišljenja, to znači da anksioznost i panika nisu izazvane korona virusom već načinom na koji razmišljamo o tome. Da emocije zavise od situacije svi ljudi bi se u ovoj situaciji osećali isto. A znamo da nije tako. Ima ravnodušnih koji gaje iracionalno uverenje „Neće to mene snaći“, a ima i anksioznih koji razmišljaju: „Moram biti 100% siguran da se neću zaraziti“, „ Bilo bi užasno da se zarazim“, „Ne bih podneo da se razbolim“ Ova uverenja izazivaju nezdrave emocije, anksioznost i panični strah, koje navode osobu da se ponaša na način koji nije funkcionalan: kompulzivno pere ruke, čak I do 100 puta na dan, opsesivno prati vesti i satima vrti u krug istu temu. Na ta uverenja nadovezuju se katastrofizirajuća uverenja kojima se predviđaju samo negativni ishodi u budućnosti: „Ovo će trajati večno“, „Šta ako sam se zarazio a nemam simptome“, Šta ako se razbolim i odem u bolnicu“, „Šta ako budem na respiratoru“, itd. Ovakav način razmišljanja i konstantna anksioznost i panika mogu vrlo lako uvesti osobu u nove probleme, nesanicu, gubitak apetita, kompulzivne radnje, potištenost, istrošenost.

Sa druge strane, kada razmišljamo na racionalan način, ne postavljamo zahteve i ne tražimo garanciju da se ne smemo zaraziti jer traženje garancije je neostvariv i nerealističan zahtev. Racionalna uverenja se baziraju na željama i u skladu su sa realnošću: „Voleo bih da sam siguran da se neću zaraziti ali znam da je nemoguće da budem siguran 100%“, „Ne služi mi ničemu da razmišljam o najgorim posledicama. Bolje je zato da se skoncentrišem na ono što je u mojoj moći da uradim“. Ova uverenja će dovesti do osećanja zdrave zabrinutosti i funkcionalnog ponašanja.

Ograničena doza straha i zdrave zabrinutosti su poželjni, korisni i neophodni kako bi se sačuvali od zaraze i na realističan način sagledali opasnost. Normalno je da se bojimo za svoje zdravlje i za zdravlje naših bližnjih.

Glupo bi bilo da nemamo nikakav strah za svoj posao ako radimo u sektoru kome preti kriza. Zdrava zabrinutost je funkcionalna jer nas motiviše da se pridržavamo propisanih mera i održavamo fizičku distancu, sve u cilju sprečavanja zaraze i očuvanja našeg zdravlja i života.”-istakla je za Radio Lunu Marijana Djenić Assi, magistar kliničke psihologije i  REBT psihoterapeut.

Marijana Đenić Assi, magistar kliničke psihologije i  REBT psihoterapeut.

Andrije Jevremovića 450 Zlatibor

Informacije i zakazivanje na 063 37 33 97

- Advertisement -
Marijana Djenic Assihttps://logoscentar.rs
Ja sam Marijana Đenić Assi. Završila sam trogodišnje studije iz psihologije u Beogradu a magistrirala sam Kliničku psihologiju na Univerzitetu u Padovi, na Fakultetu za opštu psihologiju, koji je osnovan davne 1882 godine. Imala sam sreću da učim od profesora svetskog glasa iz oblasti kliničke psihologije i da u jednoj drugačijoj realnosti stičem znanja.​​​​​​​ Dragocena iskustva sam stekla radeći u Opštoj bolnici u malom gradiću Monfalcone, na Odeljenju za poremećaje ishrane. Pripadala sam multidisciplinarnom timu koji se bavio dijagnostikom, procenom i lečenjem osoba koje pate od anoreksije, bulimije i patološke proždrljivosti. Pošto su u Italiji zatvorene sve psihijatrijske bolnice krajem ’80 godina prošlog veka, psihijatrijski bolesnici se leče u takozvanim psihijatrijskim zajednicama. U jednoj takvoj zajednici sam stekla vredno iskustvo radeći sa osobama sa psihotičnim poremećajima. ​​​​​​​ Školu za psihoterapiju, u trajanju od četiri godine, završila sam u Beogradu. Pravac koji sam odabrala zove se racionalno-emotivna i kognitivno-bihejvioralna terapija (REBT). Školovala sam se u Pridruženom REBT centru instituta Albert Ellis iz New Yorka, a sertifikat za psihoterapiju izdao mi je Savez društava psihoterapeuta Srbije. ​​​​​​​ Upisana sam u komoru psihologa Italije. Član sam Saveza društava psihoterapeuta Srbije i član Udruženja za kognitivno bihejvioralne terapije Srbije. Osećam obavezu ali i ogromno zadovoljstvo da sva svoja stečena znanja stavim na raspolaganje onima koji prolaze kroz teškoće, onima koji se bore sa strahovima, sa stidom, sa preosetljivošću; onima koji sumnjaju u sebe i svoju budućnost boreći se sa niskim samopouzdanjem; onima koji prave iste greške, onima koji donose pogrešne odluke; ali i svima onima koji žele da se razvijaju, da rastu, da efikasnije komuniciraju. I svima onima koji tragaju za svojom celovitošću i suštinom. Ako želite da zakažete seansu, možete mi pisati na ​​​​​​​marijanadjenic@gmail.com, pozvati na 063 373 397
- REKLAMA -
Užice
scattered clouds
11 ° C
11 °
11 °
65 %
4.8kmh
32 %
Pet
21 °
Sub
23 °
Ned
22 °
Pon
23 °
Uto
15 °

Poslednje vesti

- REKLAMA -

Dijalog

Poslednje vesti

- REKLAMA -

Postavite komentar

Unesite Vaš komentar!
molimo Vas unesite Vaše ime