Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju praznik Svete velikomučenice Marine, u narodu poznate kao Ognjena Marija. Poštuje se kao borac za hrišćansku veru i zaštitnica žena. Običaj je da se na ovaj dan ne rade nikakvi poslovi, a posebno radovi u polju.
Sveta Marina rođena je krajem 3. veka, tokom vladavine cara Dioklecijana u južnoj Anadoliji, u Antiohiji. Kao jedinica neznabožačkih roditelja, krstila se u 12. godini, zbog čega ju je otac oterao. Prema predanju, nakon što je primila hrišćanstvo, zavetovala se da se nikada neće udati i da će postradati za Isusa Hrista.
U 16. godini života, zbog odbijanja ponuđenog braka i vere u Hrista, bila je izložena najgorim mukama, a potom pogubljena mačem. Njene mošti smatrane su čudotvornim i isceliteljskim – nalazile su se u Carigradu, a danas se njena ruka čuva u manastiru Vatoped na Svetoj Gori.
Ognjena Marija se smatra svetiteljkom koja uvek odgovara na molitve i leči bolesne, bez obzira na veroispovest. U ikonografiji se često prikazuje sa krstom i palmom u rukama, zmajem pod nogama i kućama u plamenu u pozadini.
Običaji i verovanja
Iako u crkvenom kalendaru nije označena crvenim slovom, Ognjena Marija se u narodu veoma poštuje. Neke pravoslavne porodice je slave kao krsnu slavu.
U narodnoj tradiciji, veruje se da je sestra Svetog Ilije i da zajedno sa njim donosi oganj i kaznu onima koji se ne pridržavaju prazničnih običaja. Po predanju, Ognjena Marija „pali i kažnjava ognjem“, te je po tome i dobila ime.
Smatra se da oni koji su imali štete od groma i oluje slave ovu svetiteljku. Postoji i izreka: „Ko slavi Ognjenu Mariju, siguran je u letinu.“
Običaj nalaže da se na ovaj dan, kada „gori nebo i zemlja“, ne rade nikakvi poslovi – posebno ne poljoprivredni. Posebno žene ne bi trebalo da rade, jer se smatra da nijedan posao danas ne može doneti sreću.
U narodu se kaže i: „Na Ognjenu Mariju ne valja ni konac u iglu udenuti.“