Uredba uvodi pravno obavezujuću, faznu zabranu uvoza i tečnog prirodnog gasa (TNG) i gasa iz gasovoda iz Rusije, sa potpunom zabranom od kraja 2026. godine za TNG, odnosno jeseni 2027. godine za gas iz gasovoda. Time će se doprineti opštem cilju izgradnje otpornog i nezavisnog energetskog tržišta EU, uz očuvanje bezbednosti snabdevanja EU.
„Ovo je velika pobeda za nas i za celu Evropu. Moramo da okončamo zavisnost EU od ruskog gasa, a njegovo trajno zabranjivanje u EU je ogroman korak u pravom smeru. Veoma sam zadovoljan i ponosan što smo tako brzo uspeli da postignemo dogovor sa Evropskim parlamentom. To pokazuje da smo posvećeni jačanju naše bezbednosti i zaštiti našeg energetskog snabdevanja“, navodi Lars Agor, ministar za klimu, energetiku i komunalne usluge Danske
Glavni elementi dogovora
Prelazna faza za postojeće ugovore o snabdevanju
Zakonodavci su potvrdili da će uvoz ruskog gasa iz gasovoda i TNG biti zabranjen šest nedelja nakon stupanja uredbe na snagu, uz zadržavanje prelaznog perioda za postojeće ugovore. Konkretno:
za kratkoročne ugovore o snabdevanju zaključene pre 17. juna 2025. godine, zabrana uvoza ruskog gasa primenjivaće se od 25. aprila 2026. za TNG, a od 17. juna 2026. za gas iz gasovoda
Carinske procedure i odobravanje
Zakonodavci su uveli obavezu da obe kategorije uvoza gasa podležu režimu prethodnog odobrenja kako bi se obezbedilo da zabrana u praksi funkcioniše.
Za ruski gas i uvoz obuhvaćen prelaznim periodom, potrebne informacije za dobijanje odobrenja moraju se dostaviti najmanje mesec dana pre ulaska
za neruski gas, dokaz mora biti dostavljen najmanje pet dana pre ulaska, odnosno sedam dana za gas uvezen preko interkonektora Strandzha 1
Nacionalni planovi diverzifikacije
Uredba obavezuje sve države članice da dostave nacionalne planove diverzifikacije, u kojima se navode mere za diverzifikaciju snabdevanja gasom i potencijalni izazovi, sa ciljem da se uvoz gasa iz Rusije u potpunosti okonča u rokovima predviđenim uredbom. Istovremeno, dogovor jača nadzornu ulogu Komisije, zahtevajući od država članica da u roku od mesec dana od stupanja uredbe na snagu obaveste Komisiju da li imaju ugovore o snabdevanju ruskim gasom ili postoje nacionalne zakonske zabrane.
Isto će važiti i za one države članice koje i dalje uvoze rusku naftu, koje će takođe morati da podnesu nacionalni plan diverzifikacije sa ciljem prekida tog uvoza. Uredbu će pratiti izjava Komisije o nameri da najkasnije do kraja 2027. godine iznese zakonodavni predlog o postepenom ukidanju uvoza ruske nafte u EU.
Drugi elementi
U odnosu na predlog Komisije, zakonodavci su uveli odredbe o delotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama za nepoštovanje mera predviđenih uredbom, uključujući maksimalne iznose kazni i za kompanije i za fizička lica.
Savet i Parlament su zadržali i klauzulu o suspenziji, koja omogućava privremenu obustavu primene uredbe u slučaju iznenadnih dešavanja koja ugrožavaju bezbednost snabdevanja energijom jedne ili više država članica. Konkretno, zakonodavci su se saglasili da dodatno postrože uslove pod kojima Komisija može pokrenuti privremeno ukidanje zabrane uvoza, na osnovu stroge procene neophodnosti, proglašenog vanrednog stanja od strane države članice i samo za ograničen period i kratkoročne ugovore o snabdevanju.
Kako bi se procenio uticaj uredbe, zakonodavci su zatražili i da Komisija preispita primenu uredbe u roku od dve godine od njenog stupanja na snagu, uključujući i odredbe o procedurama prethodnog odobravanja.
Sledeći koraci
Privremeni dogovor sada treba da potvrde Savet i Parlament pre nego što bude i formalno usvojen.
Dodatne informacije
Nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, lideri EU su se, u Versajskoj deklaraciji iz marta 2022. godine, saglasili da treba što je moguće pre okončati zavisnost od ruskih fosilnih goriva.
Kao posledica toga, uvoz gasa i nafte iz Rusije u EU poslednjih godina značajno je smanjen. Međutim, dok je uvoz nafte u 2025. godini, zahvaljujući sadašnjem režimu sankcija, pao ispod 3%, ruski gas i dalje čini oko 13% uvoza gasa u EU u 2025. godini, u vrednosti većoj od 15 milijardi evra godišnje. To ostavlja EU izloženom značajnim rizicima u pogledu trgovine i energetske bezbednosti.








