Pravoslavni vernici danas obeležavaju Spasovdan, odnosno Vaznesenje Gospodnje, jedan od deset praznika posvećenih Isusu Hristu. Spasovdan se uvek slavi četrdeset dana nakon Vaskrsa, u četvrtak šeste nedelje, i podseća na trenutak kada se Hristos, pošto je svojim učenicima govorio o Carstvu nebeskom, uzneo na nebo.
Praznik nosi duboku duhovnu simboliku – dan kada je Gospod rekao: „Ko poveruje i krsti se, biće spasen.“ Upravo odatle i naziv Spasovdan – dan spasenja.
U mnogim delovima Srbije, Spasovdan se obeležava kao zavetina, praznik celog naselja, dok je u Beogradu i gradska slava.
Tradicionalno se organizuju litije, a posebno su značajni običaji „krstonoša” – ophodi oko svetih stabala (zapisa), molitve za zdravlje, berićet i zaštitu od nepogoda.
U narodu se veruje da je ovaj dan naročito srećan za početak važnih poslova. Ipak, poštuje se i pravilo da se ne obavljaju teški fizički poslovi, kako bi se dom sačuvao od nesreće, a usevi od štetočina.
Od starih običaja se posebno izdvajaju zakršćavanje polja krstovima od leskovih grana, darivanje sirotinje novim voćem, kao i kupanje u reci u ranim jutarnjim satima, što se smatralo lekovitim. U mnogim domovima se na ovaj dan klalo jagnje i pripremala cicvara, a slavlje se često nastavljalo ispred crkava uz gozbu i pesmu.
Spasovdan je praznik duboko ukorenjen u narodnoj tradiciji, a njegovo obeležavanje spaja hrišćansku veru, običaje i zajedništvo koje čuva duh naroda kroz vekove.